ČUVAR TRADICIJE

Svedoci smo da poslednjih decenija sve manje ljudi radi poslove bez kojih je život u prošlosti bio gotovo nezamisliv. Majstori starih zanata odlaze sa scene, ne ostavljajući naslednike iza sebe, jer delatnost kojom su se bavili više ne donosi prihode koji bi zadovoljili apetite novih naraštaja, a i tehnološki napredak društva neke od ovih poslova doveo je do besmisla. Tako je i nekadašnja valjevska zanatska četvrt, smeštena u Tešnjaru, prerasla u deo grada prepoznatljiv po ugostitetljskim objektima.

Da, ipak, još uvek postoji iskra entuzijazma svedoče primeri pojedinaca, a takav slučaj je i sa Danijelom Negovanović, koja je odlučila da u našem gradu oživi jedan od najstarijih zanata, za koji legenda kaže da potiče još iz vremena Nojeve barke. Tada su, u čuvenoj barci, pored ostalih životinja bile i ovce. Pramenovi runa su padali sa njih, i one su, zajedno sa drugim životinjama, gazile po njima, a uz pomoć toplote i znoja vlakna su se povezivala u stabilnu celinu nazvanu filc. Tako je nastao prvi tekstilni materijal.

„Proizvodnja filca je dug i mukotrpan posao. Uz pomoć sapuna, tople vode, vunenih vlakana, puno valjanja i trljanja nastaju odevni i dekorativni predmeti magične lepote i praktičnosti.

Vuna nas zimi greje, leti hladi i uvek podseća na čaroliju i ušuškanost srećnog detinjstva“, govori Danijela Negovanović.

„Svi mi koji se bavimo proizvodnjom predmeta od filcane vune, radimo to iz ljubavi prema prirodnim vlaknima i životinjama, koje ne moraju biti ubijene da bi nastao predmet rađen ovom tehnikom“, kaže Negovanovićeva.

Ona je osnove ovog zanata savladala putem interneta, prateći tutorijale, a poslednjih osam meseci stvorila je pregršt lepih suknji, ešarpi, haljina, šalova, prsluka, torbi i beretki. Primera radi, za izradu šala dimenzija 2m x 75 cm, teškog  nepunih 200 grama, potrebno je šest do sedam sati slaganja suve vune, a ceo proces traje blizu 15 časova.

Svi ovi predmeti su unikatni, a na tržištu SAD dostižu cenu i do 4000 dolara, dok se kod nas prodaju za sumu 5000 – 7000 dinara.

Najpoznatije po izradi ovih predmeta su Ruskinje i Ukrajinke dok se u Srbiji filcanjem ili pustovanjem vune bavi svega 20-ak žena.

Danijela ukazuje da od ovog zanata može da se ostvari profit i poziva sve zainteresovane, nezaposlene žene, koje bi mogle da rade od svojih kuća, da joj se jave na tel 063/450913.

„Postoji veliko interesovanje kupaca, iako je jedina reklama fejsbuk stranica. Radim sa australijskom, 20 mikronskom, merino vunom koju farbam prirodnim i prehrambenim bojama. Glavni preduslov za sve zainteresovane je pre svega dobra volja, a pribor potreban za filcanje sastoji se od: vune, pucketave folije, radni sto što veće površine, domaći sapun i jake ruke“, zaključuje Danijela Negovanović, uz žal što u drugim sredinama lokalne samouprave izdvajaju sredstva za finansiranje projekata filcanja vune, dok u Valjevu to nije slučaj. Priliku da javnost ozbiljnije upozna sa svojim stvaralaštvom imaće već narednog vikenda, kada će u Novom Sadu učestvovati na noćnom bazaru.

Vordpres › Greška

Postoji kritična greška na vašem veb mestu.

Saznajte više o otklanjanju grešaka Vordpresu.